Usamljenost i povređenost

U Tišinama, Meša Selimović piše:
„Nezadovoljstvo nas izdvaja, usamljujemo se, stvaramo oko sebe krug praznine, uzalud se susrećemo s ljudima, oni ne ulaze u naš zatvoreni prostor u kojem živimo sami sa svojom pozlijeđenošću.

I to je odnos, ali strašan: ničeg nema. Aveti hodaju tim zamračenim krugom po kome fosforesciraju plamičci sjećanja, ne osetljavajući ništa, plašeći nas svojim mrtvilom. Pusto usamljeno gorenje koje ne greje, srdito žaljenje sebe živog zakopanog u izdvojenost iz koje posmatramo život što se kreće bez nas, besmislen, jer ga ne osmišljavamo sobom. Nismo u njemu, jer ni on nije u nama, ne oživljavamo ga, ne opravdavamo svojim učešćem, istrajavajući a žaleći.“

 

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmailby feather

Novije knjige Dejana Simonovića:
Rastrojstva (zbirka priča)
Besposličari (roman)